Samo tjedan dana nakon što smo se upoznali (a bio je to “blind date”) suprug me upoznao s ostatkom obitelji Rainbow i ponosno mi pokazao kolekciju keramičkih i porculanskih figurica. Bilo je to u Engleskoj, prije mnogo godina. Tada nisam znala da ću uskoro imati još jedan “blind date”ali ne u Engleskoj nego u keramičkoj radionici u Hrvatskoj. Jedna draga školska prijateljica spomenula mi je, onako usput, da je krenula na tečaj umjetničke keramike, a ja sam izrazila želju da joj se pridružim na par sati.

Prvi put kad sam dodirnula glinu osjećala sam se kao i prvi put kad sam zagrlila svog supruga- znala sam da je to ljubav zauvijek. Odmah sam se upisala na početnički tečaj poznate profesorice i umjetnice Mirjane Rajković u Pučkom otvorenom Učilištu u Zagrebu, zatim na napredni, a zatim dvanaest godina pohađala eksperimentalnu radionicu za iskusne keramičare. Položila sam i ispit za samostalnog oblikovatelja predmeta od keramike, što se lijepo nadovezalo na moju originalnu naobrazbu diplomirane učiteljice i otvorilo mi je mogućnost da podučavam druge čarima stvaranja u ovom prekrasnom mediju. Imala sam samo jednu pauzu, kad se nakon niza godina iščekivanja rodila naša beba Rainbow koji je sada teenager. Obožava glinu i stalno me pita može li vrtjeti glinu na keramičkom kolu, a njegovi ručno izrađeni zmajevi su legendarni.

Spisateljica Sanja Lovrenčić jednom mi je rekla da bi nastavila pisati čak i kad na svijetu više ne bi postojali čitatelji. Ja se tako osjećam u vezi s keramikom.